Nije mala stvar kad u svojim memorijama možemo nositi vlastiti Woodstock. A takvi su bili silasci u legendarnu osječku Rupu. Onaj rovovski ukopani prostor gdje se u drugoj polovini osamdesetih 20. stoljeća ambijentalno pržio prvorazredni rock. Beskorisna jama, preostala nakon rušenja starog Radničkog doma, neutješno je zjapila pored novog zdanja Studentskog centra. Kao izgubljena svemirska crna rupa. I tko zna kakva bi ju bezlična krama zatrpala, preorala i zagubila, da se kulturni udarnici Centra mladih nisu dosjetili da je Rupa potencijalni underground pod zvijezdama. Atomsko sklonište za posljednje hodočasnike rock 'n' rolla. I kad je prašnog ljeta 1985. pod etiketom Osječkog ljeta mladih u tom grotlu podignuta montažna pozornica, Rupa je doslovce preko noći osvijetljena razornom energijom. Električni orgazam, EKV, Zabranjeno pušenje, Film, Prljavo kazalište... nije bilo značajnijeg benda s prostora tadašnje Jugoslavije a da nije htio nastupiti u užarenom osječkom isječku Woodstocka. U grotlu koje je moglo primiti i do deset tisuća nabrijanih fanova. Mnoge smo noći na tim padinama probdjeli, uz pivo i brze izmjene poljubaca, predani zanosnim ritmovima i rifovima koji su nas čuvali poput najotpornijih pancirki.

Zato je Nova Rupa, ciklus koncerata kojima Kulturni centar Osijek reanimira i revitalizira kult osječkih live svirki, itekako važan potez. Živi dokaz da je Woodstock i danas moguć, u svakome od nas. Naš povratak u budućnost.

Davor Špišić

Foto: Prijatelji o Osijeku (Facebook)/ DAOS