Kada čujemo da se dvoje domaćih glazbenika srelo na stranom tlu ne možemo ne naćuliti uši. Tko je to osječka sopranistica Kristina Owais, a tko je riječki pijanist Stipe Bilić, koje smo uživali u sklopu Osječke glazbene srijede, pročitajte u nastavku.
Prošla srijeda nije bila obična već je to bila još jedna Osječka glazbena srijeda u okviru devete sezone Koncertnog ciklusa Grada. Pridržavajući se svih mjera Kulturni centar Osijek ugostio je osječku sopranisticu Kristinu Owais (1990.) i riječkog pijanista Stipu Bilića (1992.). Ovaj dvojac se upoznao u Grazu na austrijskom sveučilištu Kunstuniversität što je poseban primjer spajanja domaćih ljudi, u ovom slučaju glazbenika, na stranom tlu. Tamo ih je odvela ljubav prema glazbi odnosno želja za usavršavanjem. Stipe Bilić je bio erasmus student u Grazu, ali kažu kako su se i ranije viđali na raznim natjecanjima. Jedan od profesora ih je spojio prepoznavši potencijal te im predložio suradnju što su prihvatili. Nakon zajedničkog natjecateljskog nastupa na sveučilištu uslijedila je daljnja suradnja i u Hrvatskoj.
Kroz intervju smo saznali da je Kristinu u početku zanimalo sviranje klavira i R&B pjevanje. Sa 14 godina je odlučila otići u tajništvo Glazbene škole Franje Kuhača i prijaviti se na sviranje glasovira no objasnili su joj da ne može s obzirom na to da primaju samo djecu do 12 godina, ali da se može prijaviti nagodinu za satove pjevanja. Došla je, nije bila odmah primljena; kao da joj je bilo suđeno netko je odustao pa su nju pozvali. Klasično operno pjevanje nije joj se svidjelo, ali odlučila ga je usavršiti. S vremenom je R&B pao u drugi plan jer je Kristina osvajala razne nagrade kroz šest godina školovanja, a na šestoj godini je osvojila i prvo mjesto na državnom natjecanju HGPP (Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga). Također je dobitnica i dviju prvih nagrada u kategoriji trija i solo pjevanja na Četvrtom međunarodnom natjecanju Bruna Špiler u Crnoj Gori. Bila je polufinalistica na 19. međunarodnom natjecanju Ferruccio Tagliavini u Deutschlandsbergu u Austriji. Na zadnjoj godini akademije diplomirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku s Mozartovom operom Don Giovanni u ulozi Zerline. Na pitanje što radi u slobodno vrijeme odgovara da većinu vremena posvećuje glazbi, ali da voli druženje s prijateljima i odlaske u prirodu. Ističe kako obožava i izlaske i plesanje. Želja joj je biti u ansamblu neke operne kuće. Izlazi na audicije u raznim gradovima, ali ipak ne odustaje od Osijeka. To joj je krajnji cilj, tu je rođena i tu se najbolje osjeća. Smatra da može pridonijeti osječkoj zajednici na obostrano zadovoljstvo s obzirom na dosadašnje stečeno iskustvo. Želi educirati i osvijestiti Osijek te ga kulturno uzdignuti.
Kristinina i Stipina karijera obogaćena je zanimljivim iskustvima, a zasigurno ih čeka još mnogo toga. Mi im želimo puno sreće u daljnjem uspjehu i rastu te ih se nadamo vidjeti ponovno. Važno je u ovo ludo vrijeme podupirati i glazbenike mogućnošću nastupa čija je čar upravo u intimnijem pristupu zbog ograničenog broja posjetitelja. Stipe nam otkriva kako osječku publiku doživljava kao publiku koja je na poseban način otvorena interpretima što nam je vrlo laskavo. Trudit ćemo se i dalje nuditi razne kulturne sadržaje kako bi bogatili naš grad te se nadamo druženju u što većem broju čim ovo ludilo prođe.
Tekst: Đurđica Lukšić
Foto: Marin Franov/ Osječka glazbena srijeda