Muzej likovnih umjetnosti u četvrtak, 15. prosinca s početkom u 19.00 sati otvorit će izložbu 28. slavonski biennale – Nove paradigme sreće, od osječke dade do suvremenog kaosa. Svečanom otvorenju će prethoditi performans Slavena Tolja pod nazivom „Osijek, prosinac 2022.“ s početkom u 18:30 sati.
Ovogodišnje biennale donosi i neke novitete u samom postavu izložbe te će tako izložba biti postavljena na više lokacija u gradu; Muzej likovnih umjetnosti, Galerija Waldinger, Kulturni centar Osijek, Galerija Knifer te autobusna stanica GPP, Gajev trg (Naša stanica sreće). Na dan otvorenja sve navedene lokacije bit će otvorene za posjetitelje.
Izložbe postavljene u sklopu 28. Slavonskog biennalea otvorene su do 28. veljače 2022. godine.
O SLAVONSKOM BIENNALU:
Slavonski biennale najveća je i najznačajnija žirirana izložbena manifestacija na istoku Hrvatske koja se od 1968. godine održava u Muzeju likovnih umjetnosti. Za 28. izdanje slavonskog biennalea, ocjenjivački sud u sastavu: Miško Šuvaković, (predsjednik), Olga Majcen Linn, Darko Šimičić, Miran Blažek, i Valentina Radoš (kustosica manifestacije) odabrao je radove 53 autora/ica te umjetničkih suradnja, od ukupno 254 rada pristiglih na natječaj. Međunarodni interes za manifestaciju vidljiv je iz sve većeg broja prijava za svako novo, a ovogodišnje 28. izdanje broji prijave iz više od 40 država svijeta.
Prema pravilima izložbe, Ocjenjivački sud tradicionalno dodjeljuje i nagrade Slavonskog biennalea, za koje konkuriraju svi radovi izabrani za izlaganje. Dodjeljuju se — glavna nagrada ili Grand Prix, tri jednako vrijedne nagrade Ex Aequo i dva Priznanja. Uz tradicionalne nagrade bijenala dodjeljuje se također Nagrada Vlastimir Kusik - samostalna izložba u produkciji MLU. O dodjeli nagrada Ocjenjivački sud odlučit će nakon postava radova u izložbenom prostoru, odnosno na dan otvorenja Biennalea.
"Prepoznajući globalna gibanja kao polaznu točku u tumačenju naslova Nove paradigme sreće, podnaslov pak fokusira mjesto održavanja, kulturološko i geopolitičko ishodište Slavonskog biennala – od osječke dade do suvremenog kaosa. U kolovozu 1922. godine u kinodvorani nekadašnjeg hotela Royal u Kapucinskoj ulici ovoga našeg omanjeg grada na rubu Europe održana je Dadaistička matineja, koja je instantno povezala ovdašnje kulturne tijekove s avangardnim težnjama znatno većih sredina. Nekolicina je gimnazijalaca tada, prije stotinu godina, hrabro iskoračila iz okvira paradigme zavičajnosti u šire prostore povijesti (umjetnosti). Mala iskra, toliko malena da lako prolazi nezapažena ako trepnemo, no dovoljno monumentalna da pridonese povijesnim tijekovima našeg grada. Vlastimir Kusik, dugogodišnji kustos Slavonskog biennala u Muzeju likovnih umjetnosti, u svojoj knjizi eseja Adresa, posvećenoj Osijeku i umjetnicima koji su u njemu stvarali i kroz njega prolazili, citira Lewisa Mumforda: „Grad je, simbolički govoreći, započeo kao čitav jedan svijet, a završava sa svijetom, koji je, praktički, postao jedan veliki grad.“ Valentina Radoš
„Izložbom treba pokrenuti premještanja predmeta, postavljanja situacija i izvođenja događaja koji anticipiraju, sugeriraju ili, možda, ostvaruju afekte prijateljstva, ljubavi i sreće. Ali, to fatalno i neizbježno „ali“ suočava nas s mitovima, tautologijama i hrapavim značenjima, odnosno neočekivanim emocijama/afektima koji čine sreću, ljubav i prijateljstvo tako složenim i kontradiktornim oblicima života – paradigmama koje nam se istovremeno primiču i izmiču, koje nam se obećavaju i koje nas iznevjeravaju. Zato, jedini zahtjev, ozbiljan zahtjev, jest nastaviti (going-on) ići iz umjetničkog djela i impakta u umjetničko djelo i u neočekivane impakte koji proizlaze iz likovnosti, performativnosti, novomedijske učinkovitosti, prostorne situiranosti ili konceptualne analitike. Sve navedene taktike mogu se pronaći u izabranim djelima za ovogodišnji biennale. Navedene nas taktike kao gledatelje ili gledatelje-sudonike-participatore suočavaju s radikalnim i provokativnim aktivizmom koji zastupa generička mnoštva – beskrajna mnoštva slučajeva traganja za prijateljstvom, ljubavlju i srećom. Navedene nas taktike kao gledatelje ili gledatelje-sudionike-participatore suočavaju s forenzikom koja analizira i rekonstruira generička mnoštva – beskrajna mnoštva slučajeva traganja za prijateljstvom, ljubavlju i srećom.
Umjetnost – ma koliko bili različiti estetski i poetički umjetnici i njihova umjetnička djela – jest osvajanje mnogostrukosti, drugim riječima osvajanje potencijalnosti i aktualizacija beskrajne složenosti i hibridnosti prijateljstva, ljubavi i sreće.“
Miško Šuvaković