U petak, 3. prosinca  s početkom u 19.00 sati u Galeriji „Kat“ Kulturnog centra Osijek bit će svečano otvorena Godišnja izložba članova HDLU Osijek pod nazivom „Govor (ob)lika“. Posjetitelji će moći pogledati radove osječkih umjetnika, članova HDLU-a, starije i mlađe generacije: Marka Babića, Josipa Balića, Valentine Grubačević, Josipa Kanisa, Gorana Kujundžića, Margarete Lekić, Mirne Pokorić, Tamare Sekulić, Josipe Stojanović, Ivane Škvorčević, Mije Štark, Andreja Tomića, Vinka Vidmara.

Riječ je o izložbi skulptura kojim se želi istaknuti vitalnost medija kiparstva koji kroz vrijeme daje stalan poticaj umjetnicima da kroz nove oblike progovore o mogućnostima drugačijeg poimanja vidljivosti, kao i da sami oblici progovore kroz sebe.    

Izložba će biti otvorena 3. prosinca i trajat će do 20. prosinca u Galeriji „Kat“ Kulturnog centra Osijek od pon-sub 10:00 do 20:00 sati.

Ulaz na izložbu je SLOBODAN, uz predočenje COVID potvrde na ulazu.

GOVOR (OB)LIKA
Godišnja izložba članova HDLU-Osijek
3.12. - 20. 12. 2021.

UMJETNICI: Marko Babić, Josip Balić, Valentina Grubačević, Josip Kanis, Goran Kujundžić, Margareta Lekić, Mirna Pokorić, Tamara Sekulić, Josipa Stojanović, Ivana Škvorčević, Mia Štark, Andrej Tomić, Vinko Vidmar

O izložbi:

U svom je kapitalnom djelu „Život oblika“ (1934.) Henri Focillon pisao kako umjetničko djelo nije tek običan fenomen koji čini sastavni i logični dio razvoja ljudske povijesti, nego da sam za sebe predstavlja poseban svijet koji nadopunjuje onaj prirodni posjedujući unutar svoje esencijalne domene vlastite zakone, razvoj i konačno sebi svojstvenu fiziologiju. Premda riječ „život“ u sintagmi „život oblika“ upućuje na mogući biologistički pristup umjetnosti, Focillion je ne shvaća na doslovan način ukazujući kroz svoje izlaganje da oblik nije samo odjeća u koju se odijeva određeni sadržaj, već da se bílo umjetnosti manifestira kroz neprestano stvaranje oblika što u konačnici i čini njezinu esenciju. Oblik nije statična kategorija. Dapače, on predstavlja najvitalniji aspekt podložan neprestanim mijenama zahvaljujući kojima se kroz umjetnička djela uvijek iznova otkrivaju novi način promatranja svijeta, bilo onog unutarnjeg bilo vanjskog.

Od objavljivanja Focillonova djela prije gotovo devet desetljeća unutar polja umjetnosti dogodile su se brojne turbulentne promjene. Unatoč tome, tradicionalni su mediji uspijevali odolijevati trendovskom zanosu zadržavajući bitne segmente vlastite posebnosti čak i onda kada su se unutar tradicionalne komponente uvlačili novomedijski eksperimenti. Na tom bi se tragu svakako trebalo istaknuti medij kiparstva koji je ostajao vitalan tijekom čitavog modernističkog i postmodernističkog vremena pružajući umjetnicima stalni poticaj da kroz nove oblike progovore (te da njihovi oblici progovore) o mogućnostima drugačijeg poimanja vidljivosti koja se kategorijalno drastično promijenila u posljednjih pedesetak godina.

Igor Loinjak

(ulomak iz predgovora)

Naslovna fotografija: Rad Vinka Vidmara